Matunović ističe da je Broz imao izuzetno izoštreno šesto čulo kada se radilo o odlukama. Možda je ironično, ali čitatelj na kraju ima osjećaj da ga je pri odluci da se oženi s Jovankom to šesto čulo izdalo. To je bio privlačan mamac za mladu Ličanku, ali i za Broza, koji je tim vjenčanjem usporio starenje. Kako se pokazalo, najsporije stari komunist koji ima moć buržuja. Matunović oslikava Broza u takvoj perspektivi: kao blistavog i istodobno umrljanog. A on je to mogao napraviti jer je liječnicima dopušteno ono što je drugima zabranjeno: pitati i doznati odgovore bez posljedica. Međutim, to je bio »račun bez suvladarice«. Ona je htjela da liječnik u svakom slučaju i pogledu bude na njezinoj strani.
Aleksandar Matunović, vjerojatno zbog svog karaktera i shvaćanja profesionalnog kodeksa, imao je donekle značajniju ulogu od ostalih Titovih liječnika i sveg drugog dvorskog osoblja. Čini se da je među dvorskom svitom on bio dosta usamljen čovjek. Njegova liječnička i karakterna čvrstoca dugo su nailazili na plodno tlo kod Tita,
ali je predsjednik više puta pokleknuo pred nevjerojatnom ustrajnosti svoje supruge. Ona je u liječniku vidjela nužno zlo, a u najboljem slučaju pomoć na putu prema cilju. Zato spoznaja da Matunović s dvora nije otišao zbog suvladarice nego zbog svog zaštitnika – najvjerojatnije zbog nove kandidatkinje za suvladaricu. I ona je htjela liječnika na svojoj strani.